
Zamislite da vam u životu ide sve onako kako ste planirali, da vam se sve želje ispunjavaju i da vam je sve kao med i mlijeko. Zamislite da nikad niste iskusili neki loš scenarij u svom životu, zamislite da nikad niste bili tužni, zamislite da istog trenutka dobijete ono što poželite. Da li je to svrha života?
Ja tvrdim da je odgovor NE. Kada tražimo odgovore na ovakva pitanja treba se malo dublje pozabaviti sa sobom. Da vas pitam, kako znate prepoznati osjećaj sreće? Kako možete znati da ste sretni? Da biste prepoznali osjećaj sreće, potrebno je da znate šta je tuga. Da biste mogli osvijestiti lijepe stvari u životu, potrebno je da vam se pojavi kamenje koje vam put zatvara. Da biste znali šta je ljubav, morate osjetiti šta ljubav nije, da biste osjetili mir, morate znati šta je nemir…..
Nekad je upravo kontrast ono što nam treba u životu. Iako nam se ponekad čini da gubimo tlo pod nogama, zapravo mi mentalno rastemo na taj način. Kao što sam već navela u nekom tekstu, mi jednostavno nismo sposobni da vidimo širu sliku i često ne znamo šta nam je zaista potrebno. Ja vjerujem da nam u život ulaze ljudi i situacije koje su nam u datom trenutku potrebne. Iz svega toga možemo dosta naučiti. Ubijeđena sam da nam se baš sve posloži u životu onako kako je za nas najbolje.
Mislim da je naš zadatak da kroz ovaj život koračamo kao najbolja verzija sebe kroz lijepe i loše trenutke i da sa stvarima koje su trenutno u našem životu prisutne učinimo ono najbolje što možemo.
„Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.“- Johan Volfgang fon Gete