Ljubav je za mene pokretač svega. Ona je ta koja daje životu svrhu. Ona je glavni lijek za sve.

Prvo želim da vas pitam da li volite sebe? Razmislite dobro. Vjerujem da će vas većina reći „DA“ i ne razmišljajući previše o tom pitanju. Eh sad, da vas pitam da li pristajete na „manje“ u odnosu na to što mislite da zaslužujete ili nešto u čemu se i ne vidite baš? Razmislite….Ukoliko je odgovor „DA“ , mislim da ne volite sebe dovoljno. Najgore je nekad sam sebi stvari priznati. Ukoliko ste prošli na ovom drugom pitanju i stvarno volite sebe, drago mi je za vas, vi ste na putu proživljavanja života.

Druge ljude možemo zavoljeti ukoliko prvo sebe zavolimo i prihvatimo sebe onakvim kakvi smo zaista. Volim da posmatram ljude. Primijetila sam da svi mi želimo ljubav, ali nažalost, mnogi ljudi bježe od sebe i na taj način se udaljavaju od ljubavi. I znate šta sam još primijetila ljudi žele i žele i žele i žele….a šta su spremni za to dati? NIŠTA.

Ukoliko želite da živite ljubav, prvo morate biti ljubav. To opet znači raditi na sebi i proživljavati život kao najbolja verzija sebe. Vjerujem da su mnogi od vas u zoni komfora. Jednostavno ste se toliko navikli na neku mukotrpnu situaciju, pa na taj način preživljavate život.

Znate šta mi je još zapalo za oko? Primijetila sam da su mnogi ljudi u vezi ili u braku a da ne žive ljubav. Žalosno. U vezi ili braku koji boli, mema ljubavi. Ljubav ne boli. Ljubav liječi. Pokušavali su me ubijediti da je prevara normalna i da osoba koja prevari ipak voli. Dugo sam vjerovala da je to tako. Ali sada NE vjerujem. Kako može neko ko stvarno voli prevariti?

Također sam primijetila da mnogi pod pritiskom ili iz pogrešnih razloga pristaju na vezu ili brak i na taj način potpisuju da preživljavaju. Najgore je što ljudi koji ne znaju bolje, uvjeravaju nas da ljubav treba da boli, da se treba do 30-te godine udati, roditi djecu….dug je spisak. I eto ga, upali ste u začarani krug. Vaš život je u vašim rukama…

“Ljubav postoji, jebem joj mater, samo ste je vi upropastili pravilima: mora on ovako, mora ona onako, mora izgledati dobro, raditi ovdje ili ondje, biti ovakav ili onakav. Ljubav postoji, ne na način “pa bit će mi lijepo s njim, dobar je”, nego na način “umirem za njim, želim mu roditi dvoje djece i šetati pašče koje mi ide na živce!”Ljubav postoji, koliko ste sretni da je pronađete i da se ne uplašite. Ljubav nije financijska ni emotivna sigurnost, ljubav je invaliditet nogu i vokabular potpunog kretena u njegovoj/njezinoj blizini! Ljubav postoji, samo ste je vi ujebali pravilima: “mora bit naš, mora biti iz dobre familije, mora imati viziju, mora znat sa mnom.” Ljubav postoji, ona nema godine, nema dopuštenje ili neprihvaćanje,nema ime i prezime, nema nacionalnost, nema zaostalo selo, nema broj seksualnih partnera prije, nema nevinost i iskustvo, nema stomak, nema pločice, nema visinu, nema zanimanje. Ljubav postoji, pričekajte je!” – Marina Radoš

Opraštanje je po mom mišljenju jedna od jako važnih trenutaka da se krene ka putu kojeg ja nazivam PROŽIVLJAVANJE. Često je čin opraštanja jako težak korak i ništa se ne može dogoditi dok nam ne klikne u glavi. Mi nismo ni svjesni koja se moć krije u našem umu. Sve što imate u vašem životu i što ste uradili prvo je misao bila koja je prošla kroz vaš um. Tako je isto i s opraštanjem, prvo vam mora kroz um ta misao proći da biste iskreno mogli oprostiti.

Čitajući prve redove ovog teksta, pretpostavljam da vam je prvo prošlo kroz glavu opraštanje drugim ljudima. Ali ima još jedno opraštanje, a to je oprostiti SEBI. Ako čovjek nauči da sebi oprosti, onda je sposoban i drugima oprostiti. Svi mi griješimo. Pokušajte se sjetiti nekih svojih grešaka i pogrešnih odluka. Čovjek u datom trenutku uvijek radi ono što najbolje zna. Sigurna sam da niko ne radi greške zato što mu je to strastvena želja. Možete li sebi oprostiti?

Ponekad poželim da se vratim u prošlost i da imam ovu pamet koju trenutno imam. Onda shvatim, da je prošlost nešto što više nije tu, pustim je i zagrlim sadašnjost koja mi je sve što sada imam. Na vama je kako ćete je iskoristiti.

Jeste li znali da se opraštanjem oslobađa mržnja i negativni osjećaji koji mogu vaše zdravlje narušiti? U vašoj duši nosite tako veliki teret. Ukoliko oprostite sebi ili drugima imate dobre predispozicije da živite iskrenu ljubav. Mržnja i negativni osjećaji ubijaju ljubav. Znate li što mnogi ljudi obolijevaju? Ja vam tvrdim da je jedan od razloga što ne mogu tog „tereta“ da se oslobode. Po nekoj logici vaše tijelo će nekako odreagovati na to, i eto ga. Bolest se stvorila.

Opraštajući sebi postižemo neki mir. Drugima ne opraštamo samo zbog njih samih, nego prije svega zbog SEBE. Puno je ljepše koračati kroz životi u miru i ljubavi bez „tereta.“ Ali na kraju, svako za sebe zna šta je najbolje.

„Kad nas neko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo.“

Vjerujete li da ima čarobna formula za ispunjenje želja? Ja vam tvrdim da IMA. Primjena te formule nije baš jednostavna dok je ne savladate. Znate šta je još važno, morate duboko popričati sami sa sobom. Mnogi ljudi to ne znaju. Dosta ljudi bježi od samog sebe i tako preživljavaju. Ako ste jedna od tih osoba i ne želite ništa mijenjati po tom pitanju, nema potrebe da dalje čitate.

Ako imate neku želju. Prvo morate vidjeti da li vi to stvarno želite ili mislite samo da želite. Zastanite malo i razmislite zašto to želite. Npr. želite 1.000.000 KM. Mozgajte malo što želite taj iznos? Šta ćete s njim? Mnogi će odgovoriti da budu sretni, da kupe kuću, auto, stan…i šta onda? Je li vam se želja ispunila? Jeste li sretni? Shvatit ćete da vam možda i ne treba 1.000.000 KM da biste bili sretni, kupili kuću, stan, auto…i da ima i drugih načina kako doći do toga.

Mnogo se više krije iza naših želja nego što mislimo. Kada vašu želju raščlanite na najmanje dijelove, shvatit ćete možda da to zapravo i nije želja, nego igra EGA. Ako ga ne umirite, on će za vas željeti želje koje vi ne želite.

Ako vi to stvarno i iskreno želite, želja je naručena. Bravo, odradili ste veliki dio posla.

Jeste li išta poduzeli da vam se želja ispuni? Trebate krenuti u akciju. Odlučivši da krenete, odradili ste pola posla.Također je važno da uživate u tim koracima koji vode do želje i budite uvjereni da će vam želja doći u pravi trenutak.

Na idućem koraku mnogi od nas padaju. Ljudi se previše vežu za želju i očekivanje. To je najveća greška. Sve dok budete to činili želja vam u pravom obliku neće doći. Sve što grčevito i silno želite neće vam se ispuniti, čak naprotiv, dobit ćete još više onoga što ne želite. Također mnogi od nas čekaju da im se želja ispuni da bi bili sretni. Velika greška! Trebate biti sretni da bi vam se želja ispunila.

Ukoliko ste poduzeli akciju, najbolje vam je da se ne fokusirate previše na želju i da se posvetite stvarima koje volite raditi i koje vas ispunjavaju. To je često teško. Znam, jer i ja ovdje padam. Ali znate onu izreku „Kada se najmanje nadate desit će vam se“, jer ste u tom trenutku shvatili da vam ta želja i ne treba da budete sretni.

„Moderni čovjek živi u obmani da zna šta želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.“

Rođeni ste. Super. Vaši roditelji i bliski ljudi se vama raduju, posvećuju vam pažnju. Duboko zavisite kao takvo malo stvorenje od njih. Polako počinjete puzati kroz život, pričati i hodati. I znate šta još polako počinje? PROGRAMIRANJE. Skoro svi ljudi s kojima dođemo u kontakt mogu uticati na programiranje našeg uma. A na osnovu programiranja stvaramo naša uvjerenja.

Zamislite da ste rođeni u familiji gdje su vas bodrili da možete dosta toga postići, da ste dovoljno dobri za neke stvari, da ste sposobni, gdje se ljubav nije krila, gdje je bilo puno smijeha….Takva uvjerenja vam u životu služe.

A sad zamislite da ste rođeni u porodici gdje vam roditelji daju manjak vrijednosti. Da vam govore da niste sposobni za nešto, da ne valja emocije pokazivati, gdje se ljubav krije, da nikad nećete postići nešto u životi… Nažalost, mnogi odrastaju u takvim uvjerenjima i rijetko koja osoba želi da ih se riješi. Prihvaćamo ih kao nešto što je normalno.

Uvjerenja nisu ništa drugo, nego na glas dovoljno puta ponovljena misao.

Imam dobru vijest, ko je spremam može sve te programe izbrisati koje nam ne služe. Proces zna biti jako bolan, jer se morate suprotstaviti bliskim ljudima i usaditi program koji vama služe. Treba strpljenja, ali proces je uspješan.

Nemojte zamjeriti ljudima koji su vam usadili loše programe, oni nisu znali bolje. I njih je neko tako naučio. Imate moć da počnete proživljavati vaš život s uvjerenima koji vama služe i imate mogućnost da izbrišete vaše stare programe koje su vam služili samo za preživljavanje….Vi birate.

„Usade vam u glavu da ljubav mora da boli, žena da je komplikovana, posao mora da se mrzi. Muškarac uvijek laže…I živite tako kao konzerve.“

Većina ljudi veoma lahko se veže za očekivanja, nije spremna da pusti neke događaje iz prošlost ili čak živi u toksičnoj sadašnjosti, pa tako život pretvaramo u preživljavanje.

To vam je nešto slično poput sindroma kuhane žabe. Kada biste žabu bacili u vruću vodu ona bi refleksno iskočila van zbog osjećaja topline odnosno ugroženosti, a kada je stavite u hladnu vodu pa je postepeno grijete žaba će mirno čekati da je skuhate. Sindrom kuhane žabe je samo metafora. Tako ljudi malo po malo, ulaze u začaran krug koji ih iscrpljuje emocionalno i mentalno i čini ih praktično bespomoćnim.

Nekima je potrebno godinama da se suoče s činjenicom u kakvoj toksičnoj stvarnosti žive. Da li je veza, brak, prijateljstvo, posao ili nešto drugo u pitanju, nije važno. Važno je samo da čovjek pokušava grčevito da se veže za nešto što ga iscrpljuje, i tako živi iz dana u dan dok se ne probudi i osjeti da polako „umire“ kao žaba. Gdje je tu logika?

Mislim da je čovjek rođen kako bi koračao na ovoj Planeti kao najbolja verzija sebe. Naravno nije život uvijek lagan. Kako bismo znali da je nešto dobro ako ne znamo suprotnost od toga? Život nas dosta toga uči. A jedna od lekcija je da jednostavno pustimo…

“Mnogi ljudi idu kroz život čekajući da im se nešto desi. Ne čekajte da vam se dogodi život, mjesto toga, vi se desite životu. Napravite sami svoju priču i budite glavna uloga.”

Svi se navodno borimo protiv predrasuda, a kod skoro svakog od nas su prisutne. Koliko sam puta sebe uhvatila sudeći o nečemu što nisam dovoljno istražila, ili sudeći o nekoj osobi koju i ne znam. Koliko sam često čula da mi bliska osoba nešto za nekoga priča a povjerovala sam nevidevši svojim očima i ne čuh svojim ušima.

Niko od nas nije savršen. Svi smo mi od krvi i mesa. Ali znate šta, čovjek uči dok je živ, posmatra i raste do jednostavnosti. Sve „greške“ koje činimo u životu nas mogu nečemu naučiti. Greška nije greška ako smo izvukli neku pouku iz nje.

Mene su moje greške naučile da ne sudim ljudima, jer ko sam ja da sudim? Treba svaku osobu prihvatiti onakvu kakva jeste. Gledati je svojim očima, a ne tuđim očima. Kada smo spremni na to, počinjemo da primjećujemo lijepe stvari na toj osobi. Ubjeđena sam da smo mi ljudi duboko međusobno povezani.

„Teže je razbiti predrasudu nego atom.“- Albert Einstein

Ako imate poteškoća na putu do vašeg cilja, sjetite se Alberta Einsteina. On je prvi put pao na prijemnom ispitu na Politehničkom institutu. Nije odustao. Izašao je na prijemni ispit godinu dana kasnije i položio.

Bitno je da idete dalje. Nemojte stati. Nemojte odustati. Krećite se. Sigurna sam da sve dođe u pravo vrijeme baš onda kada treba.

Mislim da svako ljudsko biće ima neku svrhu na ovoj Planeti, a ta svrha sigurno nije da zatvorimo oči pred stvarima koje nas ispunjavaju i o kojima maštamo. Kako bi bilo lijepo da svaka osoba od nas zaviri u sebe i krene prvim korakom ka svome snu. Šta vas sprječava? U suštini ništa…ali…..ali treba započeti.

Da li živite svoj san? Možda ste i zaboravili da imate svoje snove preživljavajući iz dana u dan. Možda iz nekog razloga radite kako vam drugi kažu zanemarivši ono što vi zapravo želite. Za mnoge od nas je nažalost to tako.

Koliko od nas živi u zoni komfora maštajući samo o svojim snovima. Koliko od nas nema dovoljno samopouzdanja i čvrstu odluku započeti? Koliko od nas brine šta drugi misle o našem snu? Možda odgađate svoje snove za sutra, prekosutra….. Hiljadu pitanja, a san je još uvijek u vama.

Ne odgađajte vaše snove. Počnite sada. Znate li koliko možete postići ako se odlučite jednu stepenicu popeti koja vodi ka vašem snu? Imate danas ovaj dan, učinite ono najljepše što možete učiniti. Počnite živjeti svoj san.

“Na početku, snovi se čine nemogućim, zatim nevjerojatnim, a zatim neizbježnim.” Christopher Reeve